Sa izložbe slika u galeriji pošte u Jurišićevoj 13 u Zagrebu 1995.g.
(zabilježeno s video snimke iz TV emisije »SLIKOM NA SLIKU«)
Riječ je o rijetko iskrenom i profinjenom slikarstvu za koje nisu potrebne akademske titule. Za razliku od svojih slika umjetnik Marijan Zanoški daleko je od medijskog sjaja i blještavila jer živi i radi kao poštar u Hrvatskom Zagorju.
(Iz uvoda Tihomira Ladišića)
I manje upućenijim likovnim znalcima uz životopis će Marijana Zanoškog neizbježne biti asocijacije sa slavnim prethodnikom Ivanom Lackovićem Croatom, kojeg je slikarski i crtački nerv od poštarskog zvanja doveo do slikarskog poziva. No sličnosti prestaju već sa prvim susretom sa slikama Marijana zanoškog iako je riječ o slikarstvu na staklu morfološki i stilski izraslom na potki slikarske škole naive.
Koliko god bio uvjetan naziv spomenute škole, toliko su individualnost umjetničke vizije i osobna imaginacija bili jedini mogući kriteriji opstanka u godinama traženja svake umjetničke ličnosti. Marijan Zanoški je jedan od njih. Nedjeljivo vezan za svakodnevicu i rodno okružje Tuhlja tretirajući do minucioznosti svaki detalj krajolika, pažljivo nijansira paletu na putu do realističkog prikaza u kojem je u cilju ta njegova najčešća tematska preokupacija. Poetski realizam slikarski je jezik Marijana Zanoškog koji u izravnom kontaktu s promatračima u javnom prostoru zagrebačke pošte u Jurišićevoj, ponovo dokazuje magnetizam slikarske vizije.
Oka Rićko