Na otvorenju izložbe slika u Klanjcu, 1992.g. (zabilježeno s audio snimke).
Ja bih posebno pozdravio ovog našeg slikara koji je iz kruga naive dignuo se sam vlastitim trudom, vlastitim talentom kao slikar, da se dignuo na jedan nivo, da ovom izložbom sa ovim slikama, prezentira galerijske vrijednosti. Gledajte, ako pratite odraz likovnog života kod nas prema vani, prema svijetu, onda ako dođete van, ako kuda god dođete svako pita za našu naivu. Slučajno, naišao sam na jednu knjigu: Priručnik galerija u USA, na brzinu što sam prelistao, našao sam 16 galerija kojom su prezentirani naši naivci, a kod nas su naivci protjerani u geto u galerije naivaca i ni u jednoj galeriji nisu javno zastupljeni. Amateri su oni koji su jedini, koji su na svjetskim izložbama dobili priznanja grand pri a na nekoliko strana svijeta, samo naivci a nijedan akademac. Prema tome moramo konačno doći do toga da objektivno sudimo što je umjetnička vrijednost jedne slike. Nije umjetnička vrijednost slike što ju je načinio taj i taj, nego zato što slika kao takva nosi umjetnički sadržaj, umjetničku vrijednost, na to treba da dođemo. To je misija koju sam si ja uzeo za zadatak da to provedem i vjerujem da ću ikad doživjeti. Mi smo jedina zemlja u kulturnom svijetu koja ocjenjuje slike tko je napravo a ne što je napravio.
Evo, i zato mi je posebno drago, da mogu pozdraviti ovdje, na ovoj izložbi ovog samouka amatera naivca koji se sam izgradio koji se sam digao na jedan nivo da on prezentira slike galerijskih vrijednosti a da mu niko od danas službene likovne administracije, možebit neće priznati a priznat će mu generacije kojima će ostati ono što je on stvorio, jer to je ono što će suditi generacije iza nas a ne ova naša generacija. Zato mladi slikaru ja vam od srca čestitam na tom kakav je rezultat vašim djelima i da ste zaista galerijskom prezentacijom dali ovu izložbu.